Grčke tragedije

Knjiga Grčke tragedije sadrži dvije Sofoklove drame – Kralj Edip i Antigona te dvije Euripidove drame – Bakhe i Medeju.

Sofoklo je bio grčki tragički pjesnik koji je živio u 5 st. pr. Kr. Bio je pjesnik Periklova ili atenskoga zlatnoga doba te miljenik atenske publike. U dramskim natjecanjima osvojio je velik broj prvih nagrada. U antici je bilo poznato više od 130 njegovih tragedija i satirskih igara. Od nama poznatih 111 naslova, sačuvano je samo 7 cjelovitih tragedija i polovica jedne satirske igre. Sačuvane tragedije imaju sadržaj iz mita, i to iz tebanskoga, trojanskoga i Heraklova ciklusa. Prema kronološkomu redu to su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra, Trahinjanke, Filoktet  i Edip na Kolonu. Od njih je već u antici najglasovitija bila Kralj Edip, koju Aristotel u djelu O pjesničkoj umjetnosti navodi kao savršen model tragedije, a Sofoklu pripisuje izjavu kako on sâm prikazuje ljude onakvima kakvi bi trebali biti, a Euripid onakvima kakvi jesu.

Euripid je također bio  grčki tragički pjesnik iz 5. st. pr. Kr.. Za života nije bio osobito omiljen, na dramskim je natjecanjima pobijedio samo četiri puta, od toga jednom posmrtno. Oko 408. pr. Kr., navodno ogorčen, povukao se  na dvor makedonskoga kralja Arhelaja, gdje ga je zatekla smrt. Zasluženo priznanje dobio je poslije. Očuvani korpus dvojakog je podrijetla: u prvu skupinu pripada 10 kronološki poredanih tragedija: Alkestida,  Medeja, Hipolit, Andromaha, Hekaba, Trojanke,  Feničanke, Orest,  Bakhe i Res. Drame iz druge skupine slučajno su sačuvani dio nekoga izdanja sabranih djela: Helena, Elektra, Heraklova djeca, Heraklo, Pribjegarke, Ifigenija u Aulidi, Ifigenija na Tauridi,  Ion  i satirska igra  Kiklop. Aristotel je Euripida smatrao najtragičnijim od pjesnika.